izvor: unsplash.com
Na kraju dugog dana na poslu, sve što jedva čekamo jest vidjeti naše dijete i provesti nekoliko kvalitetnih sati s njime prije spavanja. U autu, na putu do vrtića, razmišljamo kako će nam potrčati u zagrljaj kada nas vidi, kako ćemo se primiti za ruke i otići u šetnju do parkića… a onda nas na istim tim vratima vrtića dočeka „ne, neću, ne želim ići s tobom, makni se!“
Kako možemo postići da dijete posluša kada mu nešto kažemo i kako doći do toga da svaka uputa nije borba? Kako poticati vrlinu poslušnosti? Odgovor donosimo u nastavku članka.
1. Kratke i jasne upute
Zašto nas naše dijete nije poslušalo? Prije svega, trebamo preispitati uputu koju smo mu dali. Upute koje dajemo djeci često su preduge i nejasne. Sadrže u sebi više različitih pitanja. Razumljivo, to nam se događa zbog stresa i frustracije. No dijete onda zapravo ne razumije što mi to želimo od njega.
Važno je govoriti kratko i jasno te vrlo precizno davati upute. Također, rječnik kojeg koristimo treba biti usklađen s uzrastom djeteta. To ne znači samo ne koristiti prekomplicirane pojmove, već ni ne pojednostavljivati bez potrebe.
„Vrlo je važno da krenemo odmah jer moramo kod doktora, a kod doktora se ne smije kasniti. Molim te obuj tenisice i počni hodati.“ Ovo je uputa koja je jasna i konkretna. Baš zbog toga jednako je prikladna i za trogodišnjaka, ali i za sedmogodišnjaka.
2. Objašnjenje
Kada nam netko kaže “napravi to odmah”, što pomislimo? Prva nam je reakcija “a zašto bih?”. Isto je tako i s djecom. Njihovi se umovi rapidno razvijaju, oni žude za objašnjenjima i novim znanjima. Ne samo da za njima žude, već ih i zaslužuju.
Ukoliko djeca znaju zašto od njih nešto zahtijevamo i zašto je važno da se to dogodi odmah, puno je vjerojatnije da će surađivati. Vrlo je važno ne podcjenjivati inteligenciju djece i u svakom objašnjenju biti iskren.
„Moramo ići kod doktora zato što si bolestan i doktor ti mora dati injekciju s lijekom. Na trenutak će zaboljeti, ali brzo će proći.“ Dijete vidi da se dogodilo sve upravo onako kako smo mu i rekli. Privrženost i djetetovo povjerenje u nas jačaju. Stoga, sljedeći će put dijete biti sigurno da mu govorimo istinu.
izvor: unsplash.com
3. Dosljednost
Djeca obožavaju rutine. Rutinizirana ponašanja puno će se lakše događati, nego ona izvanredna. Ukoliko je dijete naviklo da svaku večer prije spavanja mora pospremiti igračke, možda će biti malo otpora, no igračke će biti spremljene.
Uzmimo za usporedbu da dijete nikada do sada nije moralo spremati igračke. Umjesto njega, to smo uvijek činili mi. Jedne mu večeri samo kažemo „odmah pospremi igračke, vrijeme je za spavanje“. Odakle to sada?
Ako želimo da djetetu ponašanje pređe u naviku, trebamo ga ponavljati redovito. Pritom imajući puno strpljenja i razumijevanja. Na kraju krajeva, svi znamo kako nam je i nama teško izgraditi navike.
S druge strane, iznimne situacije trebamo dovoljno unaprijed najaviti i redovito ih spominjati. Tako će se dijete naviknuti barem na ideju toga. „U petak idemo doktoru, to je za 6 dana. Prekosutra moramo doktoru, to je za 2 dana…“
4. Nagrada
Dakako, na kraju svakog dobro odrađenog posla slijedi nagrada. To ne mora uvijek biti bombon ili čokolada. Nerijetko je naš zagrljaj, veliki pljesak ili škakljanje s tatom najveća nagrada od svih.
Znanost nam govori kako će nagrada izrazito povećati šanse da se neko poželjno ponašanje opet ponovi. Što to znači? Ako lijepo ponašanje nagradimo, dijete će ga ponoviti. Svako poželjno ponašanje treba pohvaliti i isticati, a povremeno potkrijepiti i malo većom nagradom. Primjerice, ukusnim ljetnim sladoledom.
Ipak, s nagradama treba biti oprezan. Cilj je postići da dijete čini dobra ponašanja jer su dobra, a ne jer će dobiti nagradu.
Tražite edukacijski program za Vaše dijete koji Vam može pomoći u odgoju i izgraditi vrline poslušnosti, komunikacije i suradnje? Prijavite se na Virtuoz program i izgradite vrline svog djeteta.
