Izvor:selfsufficientkids.com
Piše: Tina Primorac, trenerica komunikacije
Koliko smo se puta našli u situaciji u kojoj smo djetetu rekli ono što nismo željeli? A zatim burno reagirali, pa požalili? Koliko puta smo ustrajali u sitnicama iako smo znali da nisu vrijedne pažnje? Ili pak bespomoćno gledali kaos u koji nismo znali uvesti red?
Sve te naoko malene stvari, ishitrene reakcije i napetosti ulaze u našu svakodnevicu i rastapaju odnose koji su nam važni. Rješenje može biti svjesno roditeljstvo – praksa koja naše obitelji čini zajednicama zadovoljnih ljudi i bliskih odnosa.
Svjesno roditeljstvo – što to uopće znači?
Kad sam prije dvanaest godina rodila svoje prvo od petero djece, nisam znala da odgoj koji prakticiram ima svoje ime, a ono glasi – svjesno roditeljstvo.
Svjesno roditeljstvo je roditeljski stil u kojem:
- poznajemo sebe
- svjesni smo vlastitih emocija i stanja
- poznajemo svoje misli
- poznajemo svoju povijest
- poznajemo uvjerenja i obrasce ponašanja koje smo usvojili kroz odrastanje
Svjesno roditeljstvo je prebivanje u istini o nama samima. Ta istina nam služi kako bismo naučili gledati širu sliku i iz nje donosili najbolje odluke. Pomaže nam graditi komunikaciju i obiteljsko okruženje u kojem su svi na dobitku.
Kako to izgleda u praksi?
Ako smo, recimo, potekli iz obitelji u kojoj se većinu vremena kritiziralo, ako smo naučili da je vikanje, omalovažavanje, fizičko nasilje i osuđivanje prihvatljivo, kao roditelji možemo imati izazove u dva smjera:
- sklonost agresivnom ponašanju, uvođenju reda pomoću sile i straha, sklonost „ti“ porukama, etiketiranju djeteta, prozivanju i uvredljivim riječima… ili upravo suprotno
- u velikoj želji da ne budemo kao svoji roditelji, možemo biti popustljivi i izbjegavati postavljanje potrebnih zdravih granica koje bi dijete izgradile u sigurnu i samopouzdanu osobu
Ako smo odgajani u sredini u kojoj nije bilo iskazivanja fizičke bliskosti, zagrljaja, topline, izljeva nježnosti, šaputanja lijepih riječi, možda ćemo osjetiti nelagodu kada nam naše dijete iskaže takvu naklonost. Možda ćemo spontano ustuknuti, povući se i svojim reakcijama djetetu nesvjesno poslati poruku da takva bliskost nije u redu.
U sebi nosimo široku lepezu naučenih ponašanja, ograničavajućih uvjerenja, zabrana i obrazaca koji nam mogu škoditi. Sve nas to koči u uspostavljanju odnosa s djetetom i izgrađivanju obiteljske zajednice kakvu želimo imati.
Zbog toga najprije trebamo baciti svjetlo na svoju povijest i pronaći vlastite izvore nezadovoljstva kako bismo bili svjesni svojih emocija, potreba i načina na koji komuniciramo. Tek kada to napravimo, moći ćemo svjesno odabrati ponašanja koja će podržavati naša nastojanja da izgradimo kvalitetnu obiteljsku zajednicu.
Izvor: beingtheparent.com
3 savjeta za svjesno roditeljstvo
Ono što sama prakticiram i što savjetujem ljudima s kojima surađujem su tri stvari koje će vrlo brzo dati lijepe rezultate i pozitivno se odraziti na obiteljsku svakodnevicu:
1. Kakvu obitelj želim?
Na komad papira možemo napisati kakvu obitelj zamišljamo, što želimo za svoju djecu, kakav primjer kao roditelj želimo biti.
Primjerice:
- ako želimo da dijete njeguje znatiželju i komunikacijske vještine – svjesno odabiremo da ćemo mnogo vremena posvetiti odgovaranju na pitanja i dugim razgovorima s djetetom (iako bi bilo lakše dati djetetu mobitel i biti u miru)
- ako želimo da dijete razvija kritičko razmišljanje – ohrabrivat ćemo ga da daje argumente, nećemo burno reagirati ako propituje naše stavove i ponašanja i pustit ćemo ga da se za sebe bori konstruktivnom raspravom (što neće uvijek biti ugodno)
- ako želimo da dijete nema strah od pogreške – dopustit ćemo mu da ne napravi sve savršeno, da kolač koji peče bude nakrivljen ili da soba nije pospremljena po našim standardima (suzdržat ćemo se da iza djeteta popravljamo i kada imamo snažan poriv to učiniti)
- ako želimo da dijete bude spretno – pustit ćemo ga da slobodno trči i skače (i znati da mora pasti i da će, kada padne, ponovno ustati)
2. Pratim svoje misli, biram svoje riječi.
Često mi se javljaju roditelji sa željom da im je dijete čvršće, da nema komplekse ili da se zna izboriti za sebe. Ako se ulovimo da imamo takve želje, trebamo promotriti što mi sami mislimo o sebi i kakav primjer dajemo svojoj djeci.
- želimo da se dijete zna izboriti za sebe – znamo li se mi sami izboriti za sebe, je li nam teško izraziti svoje mišljenje, povlačimo li se pred sukobima, znamo li postavljati granice, plašimo li se reći „ne“
- želimo da dijete nema komplekse – izgovaramo li pred djetetom ružne stvari o svom tijelu, o svojoj pameti, svojim mogućnostima
3. Preuzimam odgovornost.
Prihvaćamo odgovornost za svoj život i odgovornost za vlastite osjećaje i potrebe.
Živimo u uzroku
- oblikujemo svoju svakodnevicu
- aktivno sudjelujemo su kreiranju vlastitog života
- vodimo brigu o sebi
- promatramo čime smo nezadovoljni, što želimo i planiramo kako se pobrinuti za to
Ne živimo u posljedici
- gdje drugi planiraju za nas pa smo ljuti
- gdje mislimo da naše ponašanje ovisi o ponašanju drugih
- a naše raspoloženje o raspoloženju drugih
- gdje ne postavljamo zdrave granice i druge krivimo za kaos koji iz toga proizlazi
Svjesno roditeljstvo stvara zajednicu poštivanja u kojoj djeca rastu kao punopravni članovi. Svjesno roditeljstvo nas poziva na konstantan rast i razvoj koji potom pružamo svojoj djeci. Iz iskustva mogu reći da sada, nakon više od jednog desetljeća svjesnog roditeljstva, vidim velike plodove u vlastitoj obitelji i da se uloženi trud uistinu isplatio.
Želite li krenuti u avanturu svjesnog roditeljstva, predlažem klasik Thomasa A. Harrisa – Ja sam OK, ti si OK, knjigu koja će vas uvesti u poznavanje psihoterapijskog pravca transakcijske analize i zauvijek promijeniti vaš pogled na komunikaciju te knjigu Jespera Juula – Od odgoja do odnosa (Autentični roditelji – kompetentna djeca).
