Izvor: gettyimages.com
Piše: Tina Primorac, trenerica komunikacije
Za svoju bismo djecu htjeli samo najbolje. Problem nastaje kad u masi informacija više ne možemo razabrati što je to najbolje. Trebamo li ih samo voljeti, a ostalo će doći samo od sebe? Ili trebamo pratiti svaki njihov korak jer je svijet opasno mjesto? Trebamo li ih maziti i paziti jer tako brzo odrastaju ili ih pripremati za život kao da kreću u veliku boru?
Koji bi način odgoja bio onaj najbolji? I kakvi stilovi roditeljstva uopće postoje?
Stilovi roditeljstva
Kad govorimo o odgoju, spomenut ćemo dvije dimenzije – roditeljsku toplinu i roditeljski nadzor. Naša djeca trebaju našu toplinu, ljubav, nježnost, pravu riječ u pravom trenutku, privrženost, razumijevanje, podršku. Ali od nas trebaju i nadzor. Potrebne su im zdrave granice, kontrola, upute, jasno komuniciranje naših očekivanja prema njima.
Obzirom na ove dvije dimenzije, nadzor i toplinu, razlikujemo četiri stila roditeljstva:
- Autoritarni (kruti ili strogi)
- Autoritativni (demokratski ili dosljedni)
- Permisivni (popustljivi)
- Indiferentni (zanemarujući)
1. Autoritarni stil (kruti, strogi)
Autoritarni odgojni stil karakterizira visok stupanj roditeljskog nadzora i nizak stupanj topline. Dijete se kontrolira. Od djeteta se zahtijeva poslušnost u izvršavanju naredbi. Dijete se često kažnjava i sankcionira. Roditelj je autoritaran i hladan, a komunikacija jednosmjerna.
Ovakav odgojni stil karakteriziraju:
- donošenje odluka umjesto djeteta
- izdavanje naredbi bez obrazloženja („Zato što sam ja tako rekla.“, „To se tako radi.“, „Oduvijek je bilo tako pa će biti i dalje.“)
- veliki zahtjevi
- kažnjavanje
- ne osluškivanje potreba djeteta
Odgoj temeljen na strogoći, stalnoj kritici i strahu ruši djetetovo samopouzdanja. Djetetu se oduzima mogućnost slobodnog odrastanja, istraživanja i izražavanja.
2. Autoritativni stil (demokratski, dosljedan)
Autoritativni ili demokratski odgojni stil karakterizira visok nadzor, ali i visoka toplina. Dijete od roditelja dobiva potporu koja izgrađuje njegovu sigurnost.
Kod postavljanja zdravih granica, roditelj djetetu nudi obrazloženja vlastitih odluka i ponašanja. Roditelj dijete ne kontrolira, već ga usmjerava, savjetuje i dijeli vlastita životna iskustva.
Cilj ovakvog odgoja je:
- odgojiti dijete koje će na temelju činjenica moći donositi vlastite odluke
- odgojiti dijete koje prepoznaje i izražava vlastite emocije
- odgojiti dijete koje je motivirano istraživati, graditi, stvarati
- odgojiti dijete koje će biti sposobno brinuti se o sebi i graditi dobar život
Djeca koja odrastaju u ovakvom okruženju sposobna su spontano i slobodno izražavati vlastito mišljenje i istraživati svoje želje. Imaju dobru samokontrolu i visoko samopoštovanje. A ovakav im odgoj daje dobre temelje za kasnija životna postignuća.
Izvor: istockphoto.com
3. Permisivni stil (popustljivi)
Kod permisivnog stila primjećujemo visoku toplinu, ali i nedostatak nadzora. Roditelji udovoljavaju djetetovim zahtjevima. Dijete dobiva sve što želi. Djetetu je dopušteno da donosi odluke koje nisu primjerene njegovoj dobi. A nedostatak zdravih granica dijete čini nesigurnom osobom.
Permisivni odgojni stil kod djeteta potiče:
- razmaženost
- nedostatak samokontrole
- nedostatak odgovornosti
- nesigurnost
- nemogućnost odgađanja zadovoljstva
- potrebu da se sve ima odmah i sada
4. Indiferentni stil (zanemarujući)
Karakteriziraju ga i niska roditeljska toplina i nizak nadzor. Djeca su prepuštena sebi i vlastitom snalaženju u svijetu. Roditelji ne znaju gdje su, u kojim se krugovima kreću niti što rade. Djeci nije pružena potpora, ljubav i toplina doma.
Kod indiferentnog roditeljskog stila može se uočiti:
- nedovoljna zainteresiranost roditelja za aktivnosti djeteta
- nedovoljno razumijevanje u odnosu roditelja i djeteta
- nedovoljno iskazivanje ljubavi, privrženosti, interesa za dijete
Sve navedeno ima vrlo štetan utjecaj na dijete što se može odraziti na djetetovo ponašanje, društvene vještine, uspjeh u školi.
Zanemarujućem stilu odgoja ponekad možemo pribjeći uslijed teških životnih situacija. Ako se dogodi smrt voljene osobe ili kakav životni lom, roditelj će možda proći period u kojem će osjećati da nema što ponuditi djetetu. Važno je da u ovakvim situacijama, gdje nam konci ispadaju iz ruku, a djeca pate, potražimo pomoć kako bismo ponovno bili sposobni obavljati našu roditeljsku dužnost.
Što je najbolje za naše dijete?
Od svih stilova odgoja, reći ćemo da je za naše dijete najbolji onaj autoritativni tj. demokratski. U demokratskom stilu odgoja, dijete dobiva i dovoljno ljubavi i dovoljno nadzora. To mu omogućuje da se razvija u samopouzdanu osobu. Dijete uči poštovati sebe, ali i druge te razvija prijeko potrebnu samokontrolu i samopoštovanje.
Ali važno je spomenuti kako je svaki odgoj kreativan proces u kojem na svako dijete gledamo sa znatiželjom i zanimanjem.
Otkrivamo svoje dijete osluškujući njegove specifične potrebe i učeći o njegovoj osobnosti. Prihvaćamo ga onakvim kakvo ono jest i pomažemo mu da pronađe najbolje načine upravljanja sobom, svojim talentima, resursima, temperamentom, karakternim osobinama…
Proces odgoja je proces rasta i djeteta i roditelja. Zato je dobro da mi veliki uvijek bdijemo nad sobom i rastemo i razvijamo se zajedno sa svojom djecom. Da uvijek budemo uronjeni u proces učenja i otvoreni za nove potrage i istraživanja onoga što je za našu obitelj najbolje.
