izvor: freepik.com

Ovisnost o mobitelu kod djece opasnost je o kojoj sve češće slušamo. I razmišljamo. Nekako uvijek mislimo da naše dijete neće biti dio tih statistika. Ali jako dobro znamo da život ne funkcionira na principu “ma neće mene, to se događa drugima”. Kako možemo prepoznati ovisnost o mobitelu kod djece? I što poduzeti da do nje uopće ne dođe?

Ovisnost o mobitelu – najvažniji pokazatelji

Stručnjaci tvrde da većina djece prvi mobitel dobije s 10 godina. To ima smisla. Tada kreću u više razrede osnovne škole. Ostaju duže na nastavi ili izvannastavnim aktivnostima. Češće se spontano okupljaju kod prijatelja pa moraju imati neki način kako nam to javiti. A istovremeno počinje i predpubertet. Želja za neprekidnom komunikacijom s vršnjacima. Izuzetna važnost da budu cool i popularni. Prve simpatije i pripadanje ekipi.

 Pred nas to stavlja jako tešku odluku. S jedne strane, imamo dijete koje nas kumi i moli da mu kupimo mobitel. Pa svi imaju. Cijelo društvo, jedino ono ne. Kao neki jadnik koji nema kako komunicirati s ostatkom svijeta. Realno gledajući, svjesni smo da im je mobitel sve potrebniji. Moraju nam moći javiti kada se trening odužio ili kada će ih doma iz škole povesti Anina mama. To su nam bitne informacije koje trebamo znati.

 A opet, znamo i drugu stranu priče. Društvene mreže, uspoređivanje sebe s nerealnim slikama na Instagramu. Kojekakvi chatovi i opasnosti koje na njima prijete. Dovoljno da protrnemo od same pomisli. I ‘ajde ti sad budi pametan.

Većina se roditelja odluči na kupnju vlastitog mobitela djetetu tijekom osnovne škole. Srećom, danas mobiteli imaju brojne opcije roditeljskih ograničenja koje nam mogu pomoći da do ovisnosti ne dođe. Na kraju krajeva, imamo pametno, sposobno, odgovorno dijete. Mi smo pametni, sposobni, odgovorni roditelji. Pa nije mobitel smak svijeta. Kupimo ga djetetu da nam se može javiti i da znamo da je sve u redu, to je ipak prioritet. Neće doći do ovisnosti, pazit ćemo…

 Znanstvenici su dokazali kako većina roditelja uopće ne prepoznaje prve znakove djetetove ovisnosti o tehnologiji. Dapače, kada se problem razvije do mjere da je djetetu potrebna stručna pomoć, roditelji budu posve iznenađeni. Budu van sebe, točnije rečeno. Uopće nisu znali da problem postoji. 

 Iako ne možemo znati sa sigurnošću što se mota po djetetovim mislima, postoji nekoliko znakova koji nam mogu dati do znanja da se ovisnost o mobitelu razvija i da dijete treba pomoć:

1. Ne može se odvojiti od mobitela

U situacijama kada zaboravi mobitel, pogotovo na duže vrijeme, nastane opća panika. Recimo, ako ode u školu bez mobitela. Dijete se osjeća kao da mu nedostaje ruka ili noga. Najčešće će tražiti nekoga od koga može posuditi mobitel. Ili barem viriti prijatelju preko ramena dok scrolla pod odmorom. Dijete ne zna gdje bi sa sobom i ne može dočekati ujediniti se s mobitelom. A znamo kako ovisnost funkcionira. Ono bez čega ne možemo nikako, o tome smo ovisni.

2. Ponašanje se značajno mijenja i dijete se osamljuje

Da ne shvatimo krivo, to što dijete ponekad ima potrebu biti samo nije nikakav alarm. Mnoga djeca imaju izraženu potrebu za samoćom. Jedino za djecu za koju je to jako neuobičajeno i predstavlja veliku promjenu u odnosu na prije, možda se trebamo zabrinuti. Kada je u pitanju ovisnost o mobitelu, osamljivanje postaje jako često. Kronično. Svaki trenutak kada dijete nije u školi ili na nekoj obavezi, želi biti samo u svojoj sobi. Samo s mobitelom, naravno.

3. Ocjene u školi naglo padaju

Školski uspjeh i ovisnost o mobitelu kod djece su vrlo povezani. Ovisnost o mobitelu može značajno pogoršati uspjeh u školi. Zbog svega onoga što ide uz ovisnost – manjak koncentracije, nepažnja, brzanje s učenjem samo da bi mogli što prije ponovo biti na mobitelu. Opet napominjemo, razlog je za brigu samo ako se radi o nagloj, neočekivanoj promjeni koja je skroz netipična za dijete. Recimo, ako dijete koje je prolazilo s odličnim uspjehom u razdoblju od dva mjeseca počne dobivati sve jedinice i dvojke iz testova. To nam govori da nešto ne štima.

izvor: freepik.com

Što možemo učiniti?

Kao roditelji, možemo napraviti puno toga kako se ovisnost o mobitelu ne bi pojavila. Jer većina će djece u jednom trenutku dobiti mobitel. I to je u redu. Mobiteli mogu biti odličan alat za igru, učenje i povezivanje s drugima, dokle god ih koristimo odgovorno.

Najvažnije smjernice za djecu su:

1. Neka mobitel ne bude u sobi po noći

Kada krene večernja rutina, mobitel isto ide “na spavanje”. Zapravo se najveći dio besciljnog lutanja po društvenim mrežama događa kada bi dijete trebalo spavati. Zato, prije večere ili tuširanja – mobitel u ladicu u dnevnoj sobi.

2. Društvene mreže samo u zajedničkom prostoru

Ukoliko dijete ima društvene mreže, neka ih koristi samo tamo gdje mi možemo imati nadzor. Primjerice, na obiteljskom računalu koje je u dnevnoj sobi. Na taj način vodimo računa da se dijete ne izlaže opasnosti i da mreže koristi na siguran način.

Još je jedna mogućnost da imamo djecu “za prijatelje” na društvenim mrežama. Ili da, u dogovoru s djetetom, jednom tjedno zajednički pregledamo djetetov profil i naslovnu stranicu. Najviše zbog sadržaja kojem je dijete izloženo putem drugih profila.

3. Bon sa ograničenim minutama i internetom

Svakako savjetujemo kupnju tarife za mobitel koja sve pogodnosti ima ograničene. Taman onoliko minuta mjesečno koliko je djetetu potrebno za javiti se i ono osnovno iskomunicirati s nama. Više od toga mu ni ne treba.

4. Ne koristiti ga kao (glavni) alat učenja

Dokazano je da učestala upotreba digitalnih tehnologija može pogoršati školski uspjeh. Stoga, sve što može ostati klasično, neka ostane. Pronalazak odgovora u udžbeniku, ne na internetu. Iščitavanje lektire da se pronađe pouka, a ne pretraživanje na Google-u. Računanje na običnom kalkulatoru (ili još bolje, “pješke” u bilježnicu), ne na mobitelu. Samo zato što učenje može postati puno lakše s mobitelima, ne znači da bi trebalo. 

5. Obiteljsko vrijeme bez mobitela

Ne možemo od djeteta očekivati kontrolu nad mobitelom, ako ju sami nemamo. Jako je korisno obiteljski odlučiti kada idemo “offline”. To može biti vikendima, prije večere ili tijekom nekog drugog vremena koje odgovara našem obiteljskom ritmu. Mi smo djeci primjer. I zato ne možemo od njih tražiti da se maknu s mobitela, ako mi naš držimo u ruci.

Ovisnost o mobitelu sve je učestaliji problem među djecom. Roditelji najčešće nisu ni svjesni da se ovisnost kod djeteta razvija. Ne samo ovisnost, već i puno ozbiljnija stanja. Postoji nekoliko glavnih znakova na koje možemo obratiti pozornost kako do problema ne bi došlo. Uz to, korištenje mobitela na kontroliran i odgovoran način, svakako nam može donijeti mir da činimo sve što možemo kako bismo dijete zaštitili od opasnosti.