izvor: freepik.com
Radne navike kod djece vrlina je koja je neophodna za život. U prvom redu za školu i obavljanje školskih obveza. A onda i kasnije za sve što će ih čekati kada odrastu. Osim uspjeha u školi, zašto su radne navike kod djece uopće važne? I koji su najbolji načini da ih razvijamo?
ZAŠTO SU RADNE NAVIKE KOD DJECE VAŽNE?
Navika je uobičajen i predvidljiv način na koji nešto radimo. Radne navike se, konkretno, odnose na način na koji izvršavamo obveze, poslove i stvari koje su naša odgovornost. Već iz objašnjenja vidimo kako i djeca imaju radne navike. Odnosno, imaju obveze i odgovornosti. Pa bi, samim time, trebali imati i radne navike.
Znanost potvrđuje kako djeca s razvijenim radnim navikama postižu bolji školski uspjeh. Imaju bolje ocjene, pohađaju dodatnu nastavu i izvanškolske aktivnosti. Taj se uspjeh nastavlja i kroz srednju školu, a na kraju srednje škole, biraju bolje fakultete. Možemo reći da su dobre radne navike dokazano karta za bolju budućnost.
Mi, izgleda, takvu kartu ne nudimo djeci. Istraživanje provedeno na više od 700 hrvatskih osnovnoškolaca daje poražavajuće podatke. Istraživanje je pokazalo da učenici imaju slabo razvijene navike učenja. Šokantno je kako samo 11,04% učenika voli učiti. Kada se sjetimo da su to učenici u osnovnoj školi, kada je obujam učenja puno manji od onog što ih čeka u srednjoj školi, ovakvi nas podaci trebaju prodrmati kao roditelje.
KAKO RAZVIJATI RADNE NAVIKE KOD DJECE?
Radne navike kod djece usvajaju se od malena. Već dvogodišnjaci mogu sudjelovati u jednostavnim kućanskim aktivnostima. Ne samo da mogu, nego i žele. Mi smo najčešće ti koji sputavamo tu želju jer nam njihova “pomoć” smeta. Ali radne se navike ne počinju stvarati početkom škole ili s prvom dobivenom jedinicom. Kreću od prvog dana života.
Uz ove smjernice, možemo biti mirni da ćemo radne navike kod djece razviti dugoročno i uspješno:
1. USKLADIMO OČEKIVANJA S DOBI
Dijete koje je razigrano, ne može sjediti na miru i treba ga stalno podsjećati da nešto napravi, ne znači da ima loše radne navike. To samo znači da se ponaša onako kako se dijete i treba ponašati. Djetetu u osmom razredu ćemo jednom morati reći da napiše zadaću, možda čak i nijednom. Djetetu u petom razredu ćemo morati ponoviti 6-7 puta. Dijete u drugom razredu osnovne škole se ni ne sjeća da je učiteljica spomenula zadaću jer je gledao kroz prozor kako prolazi helikopter. Radne se navike stvaraju polako. Dan po dan, godinama. Zato bez frustracije i samo strpljivo.
2. STVORIMO UGODNE UVJETE ZA RAD
Organiziran prostor = organizirana glava. Otprilike. Djeca su živahna, često neuredna, posvuda su. Ali i oni vole red i raspored. Pogotovo kad su u pitanju radne navike. Ako govorimo o školskim obvezama, dijete treba imati svoj radni stol. Na njemu minimalno stvari i distrakcija. Stol treba biti dobro osvijetljen, po mogućnosti sa što više prirodnog svjetla. I najvažnije, na njemu se uvijek treba pisati zadaća i učiti.
Ne nekad na kauču, nekad u krevetu, nekad u kuhinji, nekad na podu u hodniku. Za stolom se uči, u krevetu se spava, u kuhinji jede. Mozak mora imati jasne asocijacije što se u kojem prostoru radi. Pa tako, nakon nekog vremena kada dijete sjedne za stol, mozak odmah ulazi u “radni način” jer zna što slijedi.
3. SLIJEDIMO DJETETOVE PRIRODNE INTERESE
Puno ćemo lakše stvoriti naviku kod djeteta za nešto što ga prirodno zanima. Recimo, ako dijete stalno želi pomoći nam s kuhanjem. Da, znamo. Duplo duže traje, pet puta je neurednije. Vrlo malo pomoći tu ima s njihove strane. Jednostavnije je da kuhamo sami, ali pod koju cijenu? Djetetovu znatiželju treba poticati. Treba im dati priliku da se dokažu, okušaju u nečemu novome. Da osjećaju ponos. Sve je to neizostavno kada razvijamo radne navike kod djece. Moraju osjetiti koliko je dobar osjećaj kada napravimo što smo trebali. I to napravimo odlično. Pa napokon možemo odmoriti i uživati u plodovima rada.
Ne zaboravimo, djeca su puno sposobnija nego što im mi dajemo za pravo. Nekad je najbolje što možemo napraviti za njih – to da se maknemo i pustimo ih da pokušaju sami.
izvor: freepik.com
Radne navike ne odnose se nužno samo na školu. Za dijete koje pospremi svoju odjeću i obuću na mjesto, koje nakon obroka odloži tanjur u sudoper, koje ujutro redovno opere zube i počešlja kosu, možemo reći da je usvojilo vrlinu radnih navika. Ali isto tako, za dijete koje se rado igra u svojoj sobi, koje voli ići van na igralište, koje voli čitati priče i slikovnice, također možemo reći da je usvojilo vrlinu radnih navika. Naposljetku, igra je djetetov najvažniji rad.
Za radne navike kod djece, gotovo pa su presudni roditelji. Ne samo da ih trebamo poučavati primjerom. I da moraju vidjeti kako mi radimo stvari koje od njih tražimo. Nego im taj proces moramo učiniti prirodnim, laganim i zabavnim. Djeca trebaju vrlinu radnih navika usvajati kroz igru. Kroz male, svakodnevne rutine. Kroz kvalitetno vrijeme s roditeljima. Jedino tako će uistinu uspjeti. U okruženju koje ih potiče, podržava i vjeruje u njih.
Ako tražite pomoćnika u odgoju koji će vam dati ključne alate za razvoj vrlina vašeg djeteta – ne tražite dalje! Prijavite se već danas na Virtuoz Akademiju! 🌟
