Izvor: parenting.firstcry.com
Piše: Ivana Vid Vargić, mag.psych.
Regresija sna. Osjećaj bespomoćnosti. Kako dalje kad se pojavi takav scenarij? Zašto dijete ne ”spava kao beba”? Tko je uopće smislio takav izraz ako se beba stalno budi?
Regresija sna razbija idilu
Napokon smo upoznali svoje novorođenče nakon devet mjeseci slatkog iščekivanja. U tom periodu čekanja da dođe na svijet sigurno su se pojavila zamišljanja kako će izgledati, čije gene će više ”pokupiti”, na koga će sličiti…
Ponekad se jave idealizacije prvih dana ili mjeseca provedenih s bebicom. No, jave se i noći bez sna, umor, iscrpljenost. Beba plače, ne znamo što se događa, ne možemo spavati ni mi, ni beba.
Regresija sna: Što je to uopće?
Regresija sna odnosi se na fazu u kojoj dijete mijenja (do tad ustaljen) obrazac spavanja. Događaju se promjene u usnivanju i/ili prosnivanju. Teško mogu zaspati, a kada i uspiju, mogu se često buditi. Ako su postojale neke tehnike uspavljivanja koje su do tad palile, one najčešće više ne prolaze. Znaju se pojaviti i pojačan nemir, razdražljivost.
Regresija sna je normalna pojava i faza u djetetovom rastu i razvoju. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi, najčešće do prve godine djetetova života, no može biti prisutna i nakon toga.
Uključuje česta buđenja, kraće spavanje tijekom noći ili dana, teškoće sa uspavljivanjem, plač. Nekad se može činiti da nikad neće prestati, no obično prestaje nakon nekoliko tjedana (otprilike 2 – 4 tjedna).
Događa se najčešće zbog razvojnih skokova, promjena u okolini ili mogućih bolesti. Postoje određeni mjeseci u kojem se može pojaviti regresija sna.
Najčešće se javlja se u dobi od :
- Oko 3. do 5. mjeseca – može biti povezana sa izbijanjem zubića, povećanom gladi zbog napretka djeteta, mogućnošću okretanja, uspostavljanjem REM faze
- Oko 8. do 10. mjeseca – povezuje sa usvajanjem puzanja ili stajanja, a javlja se i separacijska anksioznost, češće privijanje uz roditelja; dijete traži roditelja noću za utjehu
- Oko 9. do 12. mjeseca – djeca počinju stajati, rade prve korake i usvajaju prve riječi, postaju sve svjesniji okoline
- Oko 15. do 18. mjeseca – događa se veliki skok u govoru, usvajanju i korištenju novih riječi, uz još uvijek moguće prisutnu separacijsku anksioznost
- Oko 2. do 3. godine – uspostavlja se kontrola sfinktera, moguće da se dijete odvaja u vlastitu sobu, pojavljuju se noćne more ili strahovi
Dječja potreba za snom
Dojenče se mora naviknuti na izmjene dana i noći. To za njih nije nimalo jednostavan zadatak. Budući da je u maternici cijelo vrijeme bila noć, bebe se zapravo sad moraju odjednom, u prvim mjesecima života, priviknuti na svjetlo i tamu. Za to je navikavanje potrebno vrijeme.
Nije neobično ako u prvim mjesecima života dojenče spava danju, a noću je budno. Prvi mjeseci novog suživota mogu biti posebno izazovni jer je potrebna višestruka prilagodba.
Dijete u svojim razvojnim fazama doživljava mnoštvo razvojnih skokova. Velika količina informacija kojima je obasuto tijekom dana mozgu daje posla pa obrađuje sve što se dogodilo. U najranijoj dobi bebe spavaju najviše jer se upravo tad i najviše razvija i raste njihov mozak.
I u odrasloj dobi često loše spavamo ako imamo puno obaveza, napeti smo, puno učimo ili radimo. Odrasli imaju uspostavljenu samoregulaciju ponašanja pa im je svejedno teško umiriti se ili zaspati. Zamislimo kako je onda tek mališanima koji je nemaju?
U tim fazama roditelj je glavni izvor utjehe, stabilnosti i podrške. Smirivanja i uspavljivanja. Davanja do znanja da je sve okej i da su sigurni.
Izvor: verywellfamily.com
Regresija sna, koliko god iscrpljujuća i zahtjevna bila, zapravo je znak da dijete usvaja neke nove vještine. Da napreduje. Da se razvija. Tako da glavu gore! Djetetov mozak obrađuje mnoštvo informacija dobivenih tijekom dana koje su dobivene raznim osjetilima: vidom, okusom, njuhom, dodirom.
Ispunjavanje razvojno važnih miljokaza može biti povezano s trenutno narušenim obrascima spavanja. No, to je ipak samo faza. S vremenom prođe – koliko god se činilo da nespavanju nema kraja!
Savjeti za preživljavanje:
1. Primijetimo ključne trenutke pospanosti
Ključno je prevenirati jaku nervozu zbog umora. Kad se dijete previše uznemiri, potrebno je više vremena i truda za smirivanje. Na koncu, i za uspavljivanje. Dakle, kad dijete trlja okice, zijeva, gleda u daljinu, to je pravi trenutak za stavljanje u krevetić.
2. Pratimo tzv. ‘‘prozore budnosti” (eng. “wake windows).
To je količina vremena koje dijete provodi u budnom stanju između dva spavanja. Ako je taj period predug, moguće je da će dijete biti razdražljivo, nemirno. Samim time će se teže smiriti i zaspati.
Prolaskom vremena, ”prozori budnosti” će biti duži, a spavanje kraće. Poznavanje tog obrasca pomaže djetetu zaspati brže i ostati duže u snu.
3. Nemojmo forsirati uspavljivanje.
Na taj način postajemo nervozni i mi, a i dijete. Stres će još više ometati uspavljivanje. Kako će se to vrijeme produživati bit ćemo sve nervozniji. I tako u krug. Neka vrijeme provedeno u spavanju bude samo orijentir, a ne nužno pravilo.
4. Organizirajmo raspored
Budući da dijete nema unutarnju kontrolu ponašanja, ponudimo mu onu vanjsku. Struktura donosi red. Red i predvidljivost pružaju sigurnost.
Regresija sna svakako je izazovna, iako posve očekivana i normalna. Nama predstavlja velik izazov, no roditelji i jesu stvoreni da sve izazove prebrode za svoje dijete.
Tražite edukacijski program za Vaše dijete koji Vam može pomoći u odgoju i poticanju djetetovog razvoja? Prijavite se na Virtuoz program i izgradite vrline svog djeteta.
