Izvor: gettyimages.com

„Pretjerano dobri“ roditelji kradu svojoj djeci prilike koje bi im pomogle razviti alate za postizanje uspjeha u odrasloj dobi – alate koji se ne mogu kupiti ili darovati, nego se moraju iskovati iskustvom. Svaki zadatak koji napravimo umjesto naše djece jest zadatak koji ona nisu imala prigodu napraviti sama.

iz knjige Skrivene poruke autorice Elizabeth Pantley

 

Jesmo li svjesni da ponekad djeci oduzimamo priliku za rast i razvoj? Ili da naša pretjerana želja da im bude lijepo i da budu bezbrižni, može smanjiti njihove prilike za sretan i ispunjen život?

Samostalnost kod djece razvija se tako da je dopuštamo i potičemo. A samostalno dijete jednom će postati samostalna, odgovorna osoba koja će imati kompetencije za izgradnju kvalitetnog života.

Što nam je činiti?

Prije više od desetljeća pod ruku mi je došla knjiga Skrivene poruke. Na mene je ostavila velik dojam zbog jedne zanimljive priče. Već negdje na početku stoji poglavlje o tome kako se potiče samostalnost kod djece.

Autorica je govorila o sinu kojeg je poslala u dućan kako bi donio pljeskavice za ručak. Sin je otišao i vratio se bez mesa tvrdeći da ga u dućanu nema. Kad se drugom prilikom našla u dućanu zajedno sa svojim tinejdžerom, shvatila je da on nije kupio pljeskavice ne zato što ih u dućanu nije bilo, nego zato što nije imao pojma kako pljeskavice izgledaju.

Prilikom kupnje, tražio je meso kakvo bi dobio na tanjuru, pripremljeno i ispečeno, ali nije znao kako izgleda dok je sirovo. I to nije bila njegova krivica. Jednostavno mu nikada nitko nije rekao da pripremi obrok ili da ode kupiti meso u dućan.

Iako imamo snažnu potrebu i poriv osigurati djeci savršeno okruženje i život bez tereta, ta želja može ugroziti njihov napredak. Zato je važno da preispitamo vlastite motive i svjesno izaberemo odgoj koji je u najboljem interesu naše djece.

Roditeljski motivi 

U svom sam se radu i privatnom životu susrela s nekoliko različitih motiva koji nas tjeraju da sabotiramo samostalnost vlastite djece.

• Ponekad roditelji imaju teško iskustvo odrastanja. Dolaze iz obitelji u kojima nije bilo lako biti dijete. U kojima su osjećali da nisu prepoznati kao osobe, poštovani i voljeni. Mnogo su vremena bili prepušteni sebi ili su morali preuzeti odgovornost i poslove neprimjerene za dijete. Zato se silno trude ne ponoviti te greške sa svojom djecom. Obasipaju ih ljubavlju, stvaraju lijepo okružje i s dječjih vidika miču sve probleme, frustracije i zadatke.
• Postoje i oni roditelji koji su kao djeca bili cijenjeni i prepoznati samo zbog onoga što su činili. Hvalilo ih se kada zadovolje druge, učine što im je rečeno, skrbe za ono što im je povjereno. Sada su odrasli, imaju vlastitu djecu, ali i neutaživu glad za traženjem svoje vrijednosti u radu i služenju. Ako su djetetu pomogli, skuhali najfiniji ručak, umjesto njega napravili školski projekt – vrijede.
• Jedan od čestih sabotera dječje samostalnosti puka je praktičnost. Primjerice, ako negdje kasnimo, ne da nam se čekati da naše maleno dijete samostalno zaveže svoje tenisice. I tako svaki put djetetu zavežemo tenisice ne dopuštajući mu da nauči kako se to radi.
• A saboter može biti i naša želja za savršenstvom. Znamo da dijete neće očistiti kuću onako kako bismo mi željeli da bude očišćena. Znamo da blagdanski stol neće biti uredan i lijep kao kad bismo ga mi sredili i postavili. Znamo da dijete neće odabrati kombinaciju koju mi smatramo najfinijom za svečanu prigodu pa biramo umjesto njega.

Mnogi roditelji s godinama su postali svjesni kako svojim ponašanjem djetetu nisu napravili uslugu, ali ne znaju kako da pobjegnu iz tog začaranog kruga.

Izvor: stocksy.com

Kako započeti novo?

1. Sjetimo se da djeca imaju koristi od vlastite samostalnosti!

Radimo li sve umjesto djeteta, poručujemo mu da nije sposobno ili dovoljno dobro da nešto odradi. U njega usađujemo mentalitet zavisnosti. Da uvijek treba pomoć i nekoga tko će umjesto njega donositi odluke. Kad to tako kažemo, djeluje uistinu ružno i zastrašujuće i to ne želimo za svoje dijete.

Ako ih pak pustimo da djeluju, gradit ćemo njihovo samopouzdanje. Po kući ćemo slušati ushite i radost kada im nešto prvi put uspije. Veselo će se pohvaliti kada samostalno pronađu rješenje za naizgled nerješiv problem.

Sretno će nam priopćiti vijest o dobroj ocjeni koju su dobili iz projekta za koji su se uistinu potrudili.

A kako godine prolaze, uočavat ćemo kako se pretvaraju u zrele ljude. Govorit će nam kako upravljaju džeparcem i kako namjeravaju uštedjeti novac za veliku kutiju legića. A mi ćemo ih ponovno poticati da samostalno donose odluke, vjeruju vlastitoj procjeni i ostvaruju svoje ciljeve.

2. Sve pretvorimo u igru!

• Tko će pronaći najviše autića razbacanih po kući?
• Tko će najbrže staviti prljavi veš u perilicu?
• Tko može izdvojiti najviše crvenih predmeta koji nisu na svom mjestu?

Od zadataka koji nisu nužno zabavni, načinimo igru. A kada završimo, zajedno se možemo diviti svemu što smo postigli. S djecom možemo razgovarati o tome kako se osjećamo nakon dobro obavljenog zadatka.

3. Od svega napravimo mudrolije i čarolije!

• Zašto kuhamo? Zašto je kuhanje iznimno kreativno? Kako se sve mogu igrati u kuhinji?
• Zašto učimo? Čemu nam koristi škola? Što ćemo moći sa usvojenim znanjem?
• Zašto je dobro boraviti na zraku? Koje sve izlete možemo organizirati?

Potrudimo se objasniti im zanimljivosti odgovornosti koje su im dodijeljene. A još više, potrudimo se povezati njihove odgovornosti s njihovom budućnošću. Ukažemo li im na korist koju će imati od zadataka i na koji način ti zadaci grade vještine koje će im u životu biti prijeko potrebne, djeca će ih lakše prihvatiti.

 

Samostalnost kod djece je važna. Samostalno dijete imat će veće šanse nositi se s izazovima života. Usvojit će vještine nužne za „preživljavanje“ i imat će dovoljno samopouzdanja razvijati vlastite potencijale.

Ili, kako kaže autorica Elizabeth Pantley: Što je dijete sposobnije, to će njegovo samopouzdanje biti veće. Uz samopouzdanje, zajedno s cijelim repertoarom važnih životnih vještina, dolazi snažna i pozitivna slika o samom sebi, koja će vaše dijete osposobiti za suočavanje s bilo čime što život pred njega bude postavio.

Osamostaliti dijete stoga znači učiniti mu uslugu i postaviti dobar temelj za njegov sretan i ispunjen život.

 

Od 1. kolovoza 2023. do 31. srpnja 2024. skupina od 7 mladih iz udruge Svjetski savez mladih Jugoistočna Europa provodila je radionice razvijanja psihosocijalnih kompetencija djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Tema razvoja samostalnosti i, samim time, razvoja samopouzdanja provodila se na radionicama u sklopu projekta „Osnaživanje djece bez roditeljske skrbi“ koji je financijski podržala Agencija za mobilnost i programe Europske unije iz programa Europske snage solidarnosti. 

Skupina mladih SSMJIE s djecom je na radionici radila na osvještavanju vlastitih snaga, sposobnosti i samostalnosti. Blog je napisan s ciljem senzibilizacije javnosti na temu pozitivnih osobina ugroženih skupina, naročito mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

 

 

Ova je publikacija ostvarena uz financijsku potporu Europske komisije. Ona izražava isključivo stajalište njenih autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom pri uporabi informacija koje se u njoj nalaze.