Zašto se javlja strah od škole?

Djeca mogu razviti strah od škole iz raznih razloga, a razumijevanje uzroka straha može pomoći nama odraslima da učinkovito uklonimo njihove brige.  Za početak trebamo znati da u podlozi straha od škole, zapravo leži neki drugi skriveni strah. A kada njega prepoznamo, znati ćemo u kojem smjeru krenuti s našom pomoći. 

Neki uobičajeni razlozi straha od škole su:

1. Strah od odvajanja (separacijska anksioznost): Za malu djecu ideja o odsustvu roditelja može biti zastrašujuća zbog čega rađe žele ostati doma i odbijaju ići u školu. To je najčešće slučaj kod djece koja u ranijim fazama nisu vježbala razdvojenost te koja imaju pretjerano zaštitničke roditelje.

2. Strah od nepoznatog: Novost školskog okruženja, nepoznata djeca, učitelji i drugačija rutina, mogu biti preplavljujuće iskustvo i postati izvor brige za djecu.

3. Strah od vršnjaka: Neka se djeca mogu bojati da se neće uklopiti ili steći prijatelje u školi. Pritisak da se moraju družiti s vršnjacima može izazvati osjećaj nelagode i straha. A iskustva s maltretiranjem ili zadirkivanjem samo pojačaju taj strah i stvore sliku škole kao nesigurnog mjesta.

4. Strah od neuspjeha: Akademska očekivanja i strah od loših ocjena među najčešćim su uzrocima straha od škole. A taj strah dodatno hrane velika očekivanja roditelja te usporedba s braćom, sestrama ili vršnjacima. 

Kako prepoznati strah od škole?

Prepoznavanje znakova straha kod djece ključno je za rješavanje problema i pružanje potrebne podrške. Što prije uhvatimo znakove straha, to ćemo brže reagirati i spriječiti da se dalje širi.   

Ovo su neki od čestih znakova da dijete možda ima strah od škole:

• Tjelesni znakovi: česte pritužbe na glavobolje, bolove u trbuhu ili druge fizičke tegobe, osobito tijekom školskih dana, a manje tijekom vikenda
• Ponašajni znakovi: odbija odlaske u školu i smišlja izgovore da ostane kod kuće, povlači se iz društva, a u razgovoru s nama izbjegava teme o školi
• Emocionalni znakovi: izražava nervozu, razdražljivost ili tugu posebno ujutro prije škole ili nedjeljom uvečer, neprestano brine oko školskih aktivnosti, testova, zadataka ili drugih situacija koje ih čekaju u školi

Svako dijete je jedinstveno. I dok će nam neka djeca dati jasne znakove, druga će možda pokazivati ​​samo jedan do dva znaka ili se ponašati potpuno drugačije. Važno ja da znakove ne ignoriramo. Ponekad je bolje, kako izreka kaže, „puhati na hladno“ nego da ne reagiramo onda kada je trebalo.  

Izvor: apartmentguide.com

Kako pomoći u prevladavanju straha?

Prevladavanje straha nije brz i lak zadatak, osobitno ne djeci koja se tek uče nositi s životnim izazovima. Zato smo im potrebni mi odrasli da pružimo ohrabrenje i podršku.

Evo nekoliko savjeta kako možemo pomoći:

1. Otvorena i topla komunikacija je ključ

Rješavanje straha od škole započinje otkrivanjem korijena problema – što znači da je komunikacija ključna. Zato ako primjetimo znakove straha vrlo je važno da potaknemo otvoreni razgovor i saznamo što ih muči.

Neka djeca se lako otvore, dok drugu treba više poticati. Dijete se možda boji da ga nećemo razumjeti ili ni samo ne zna kako objasniti taj strah. Važno je da ne odustanemo te ga uvjerimo da smo tu za njega. U slučaju da ne želi razgovarati, možemo ponuditi da nam nacrta ili napiše što osjeća. 

Bitno je da ne umanjujemo ili ismijavamo strah izjavama poput “ma čega se ti bojiš” ili “daj prestani se bojati gluposti”. Dijete će se tada osjećati neshvaćenim i povući se, a to je zadnje što želimo.

Sljedeće izjave i pitanja nam mogu biti koristan alat u razgovoru: 

• “Vidim da ti je teško i da si zabrinut/a oko škole. Ima li nešto posebno da te muči ili brine?”
• “U redu je osjećati se ponekad nervozno zbog škole. Tu sam da ti pomognem proći kroz tu nervozu.”
• “Čini se da stvari u školi ne idu onako kako bi htio. Što ti je trenutno najizazovnije u vezi škole?”
• “Znam da ti se inače mnogo toga sviđa u školi. Postoji li nešto posebno što te čini tužnim i zbog čega želiš ostati kod kuće?”
• “Što misliš da bi se dogodilo kada bi se tvoja briga ostvarila?”
• “Svi se ponekad osjećamo zabrinuto i to nam može biti nelagodno. Hvala ti što si ovo podjelio/la samnom.” 
• “Ajmo ći korak po korak zajedno. Što možemo napraviti da ti bude lakše?”

2. Uvježbavati slične situacije kod kuće

Škola djeci nosi brojne situacije u kojima moraju izaći izvan svoje zone komfora. U takvim trenucima prirodna je rekcija tijela da bježi od izvora nelagode ili straha – odnosno škole. 

Međutim, psiholozi ističu kako je najbrži način prevladavanja straha, ne da bježimo od njega, već da mu se izlažemo. Zbog toga je važno da ne odvajamo dijete od škole. Strah će se tako samo produžiti i povećati. Umjesto toga trebamo jačati djetetove vještine u nošenju s nepoznatim i stresnim situacijama. 

Školske situacije poput prezentiranja pred publikom, pisanja testa ili upoznavanja s drugom djecom, lako se mogu uvježbavati kod kuće i na drugim mjestima izvan škole. S mlađom djecom ih možemo glumiti pomoću igračaka, dok starijoj djeci možemo biti potrebna publika pred kojom će izvesti svoj govor. Bitno je da ih tijekom izvedbe ne kritiziramo, već ohrabrimo i pohvalimo trud. 

Uvježbavanje školskih situacija u okruženju u kojem se osjećaju sigurno, djeci će dati potreban vjetar u leđa. Samopuzadnje će im porasti i osjećati će se spremnijima za te iste situacije kada se one dogode u školi. 

3. Povezati se sa školom

Uspješna suradnja sa školom pokazuje djetetu naš interes za školu te da nam je stalo da se u njoj dobro osjeća. Učitelji i stručni suradnici imaju važan uvid u djetetovo školski život te nam trebaju biti glavni saveznici u rješavanju problema straha od škole. 

Važno je da bez obzira na okolnosti razvijamo kod djeteta pozitivan stav o školi. Istaknemo zabavne i uzbudljive aspekte učenja i sklapanja prijateljstava te podijelimo s njima svoja ugodna školska iskustva. 

Kako razviti pozitivan stav prema školi:

1. Izbjegavati izrazito negativne izjave o školi kao „Ma tvoja škola/učiteljica ništa ne valja!” ili “Pa imaš tone toga za naučit, nećeš to sigurno stići!”

• naš negativan pogled na školu postaje i djetetov pogled na školu

2. Poticati osjećaj povezanost sa školom tako što redovito dolazimo na školske priredbe i pratimo sve važne školske događaje

• djeca slijede naš primjer i ako smo mi rado angažirani veća je vjerojatnost da će i oni biti

3. Kada se javi problem, ne čekamo zadnji tren, već ga odmah rješavamo u suradnju s učiteljicom

• dijete se osjeća sigurnije jer zna da ima svoj tim koji će mu pomoći u rješavanju njegovih briga

Za kraj, ako primjetimo da strah traje duže i značajno utječe na dobrobit djeteta, vrijeme je da potražimo savjet dječjeg psihologa. Ne smijemo se bojati obratiti za pomoć i shvaćati to kao vlastiti neuspjeh. Trebamo znati kako nismo sami u rješavanju ovog problema, već da postoje stručnjaci čiji savjeti mogu pomoći i djetetu i nama.